Isušivanju vlažnih staništa najviše doprineo ljudski faktor

Poslednjih 200 godina radilo se na isušivanju vlažnih staništa. Trend intenzivnog isušivanja doveo je do toga je voda kao resurs sve manje zastupljena kod nas. Ovakvoj situaciji najviše je doprineo ljudski faktor, poručuju stručnjaci na Međunarodni dan zaštite vlažnih i močvarnih staništa.

Građani Palića, sa kojima smo razgovarali, svesni su da Subotica i njena okolina raspolažu sa izuzetno malo vlažnih staništa. Slažu se u oceni da je ljudski faktor tome najviše doprineo, i tvrde da se ni danas ne radi na tome da se sačuva ono malo vlažnih područja, koja su nam preostala, već naprotiv, da ljudi doprinose uništenju Palićkog i Ludaškog jezera najviše putem zagađenja.

Sa trendom isušivanja vlažnih područja započelo se još pre dva veka, i to zbog potrebe poljoprivrede, jer se smatralo da ce odvodnjavanje i formiranje kanala doprineti poboljšanju poljoprivrednog zemljišta, takođe, odvodnjavanju se pribegavalo i prilikom borbe protiv komaraca. Zahvaljujući odvodnjavanju došli smo do današnje situacije, te je količina vode svedena na minimum.

Stručnjaci podsećaju da je ovaj deo Panonske nizije nekada bio prožet jezerima, močvarama i barama, te napominju da bi što pre trebalo poraditi na tome da se vlažna staništa prošire i da se revitalizuje ovo područje tj. da se, koliko je moguće, vratimo na ono što smo imali ranije.